Što ne znamo o sadašnjosti i budućnosti Dubrovačkih ljetnih igara a trebali bi znati?

Znam, mnogi će se radovati što Gradu krepavaju krave pa i ova kulturna. No, friga mi se za njih. Stalo mi je još do ovo nešto čeljadi koji su svijesni kako će mo postojati ako zadržimo ono još malo i nešto od dubrovačke skromne kulturne skladnosti i tradicije koje se oni ''a svud' okolo raja''- srame. Jer, njihova kulturna svijest je superiornija jednoj 'provincijalnoj' sredini koja se još uvijek bori da bi osnovni dramski program Igara bio Shakespeare, Držić, Vojnović dok oni bale na izvlačenju hrvatske zastave iz vagine.

Ah, kako smo glupi, spori i naivni! Dok smo se zalagali za to i nadali, ''oni'' se spremaju maknuti dramsku sastavnicu Igara. Sad je sve logično. Makneš Držića a onda ga uzmu Srbi. Makneš zračnu luku na Lisačkim rudinama a onda je grade Srbi. Ne želiš Rugjera u svojoj zračnoj luci pa ga se sjete Srbi. Sve više mislim da se most gradio radi Franje koji ima vikendicu u Trsteniku, da se na Mihajlu i Boninovu okreču u grobu a da se Vučurević smije. Onako. Na leđima. S pravom.

Lokalni ugostitelji su krivi za propast Igara?

To je laž. Pustimo to što se smješkaju dok se dva tuču. Gledajmo činjenice. Svaki od korisnika javne površine (zar treba ponavljati zašto je ona javna?) potpisao je s Gradom ugovor o korištenju u kojem stoji odredba kako se javna površina mora prepustiti korištenju za opće dobro (tu spadaju i Igre s ambijetalnim teatrom) i to bez ikakve nadoknade.

Svi oni, svijesno su potpisali ugovore koji su im omogučili lijepe zarade. Kako sam rekao već nekoliko puta, ta odredba ugovora se primjenjuje JEDINO na jednom ugostitelju i to onom pred Dvorom jer je obrezan. Budući je ''zgodan'' kao takav, čak se premjestilo svečano zatvaranje Igara, do tada po tradiciji ''pred Celom''.

I umjesto da se bore protiv takve lokalne i nacionalne politike, tražeći opravdano svoje kulturno mjesto pod dubrovačkim ugostiteljskim suncobranom, ti neki kulturnjaci su se okrenuli protiv samih nas, građana, kao da smo mi krivi za to stanje i istjerivanje ambijetalnog teatra. A para, da smo mi protjerali i Rachlina? A šutjeli su svi.

A kako vidimo, ne radi se samo o protjerivanju ambijentalnog teatra već dramskog programa uopće. Na kraju krajeva, dubrovačke kulturne tradicije uopće. Zaboravi se lako ono ''Zajedno smo jači''? i slijepi smo na bjesomučno probijanje Dupca koji samo što se nije probio do Grada. Para 91' a nik'o ne vidi da imamo rat. Divljih kontra pitomih.

I onda bi se mi trebali ukrcat na brod i tražit neku novu hrid? Ma nemoj? Vidi hurca mojega? Neka traže stijene ovi što po stijenama bolje skakuću.

''Kao glumac, gledao sam kako odvode Držića, pa Vojnovića, pa Shakespearea. Ali, šutao sam jer mi je još ostao Hamlet u Mrduši donjoj. Gledao sam kako mi zatvaraju betule ali još smo se mogli proveseliti u Zadvarju. Gledao sam onda kako odvode druge glumce ali šutao sam. Mislio sam da neće mene. A onda su došli i po mene. Glazbenici su to gledali kao da ih se ne tiće. Ali, nakon nekog vremena počeli su odvoditi i njih. Ostali su restorateri, kogi i kamarjeri, sretni što su se riješili njorgala. I furesti (ne furešti!). Ovi, danas!

A onda su nekako nestali i ti stranci pa su došli neki drugi stranci i sve hi 'zusamen' nabili nogom u prkno. Pitali su zašto njih? Pa su im rekli.. kanibali ste! Divji. Sebični. Uski. Slijepi. Jedete jedan drugoga. Niti znate glumiti, niti znate svirati, a to što vi radite... imamo bolje... i kuhare i konobare i strance a borami i umjetnike'' Za ovu pripovijed iz bliže budućnosti nije potrebno otkriti kako su u međuvremenu nogirali i Mata a da je Nina završila na ispitivanju.

---

Inaće, slušam (novinari Ljubić i Vlahović 17.6.23.) ministrici nad glavom stoji međunarodna krimi istraga o 4 i 6 miljuna eura projektima /stranog/ novca. O tome će mo još čuti, kako ovi novinari govore.

I tako, slučajno, od mojih prijatelja iz Spjeta, inače prefriganih brzomislečih Vlaja koji dobro kundurarije znadu, saznajem kako je za ravnatelja Osorskih večeri (18.7 do 18.8) ministrica imenovala nekog Marina Kaporela. Velim, pa što onda, mog'o sam to prolegat u fojima.

E, vele oni ''E, ma nečeš prolegat da će njega pontat' za ravnatelja glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara'' E, to nijesam zn'o. Ne znam ni ja sve.

''Ali, nije ti to sve moj 'kaco' '' kako nas vole zvat.

I pitam ja tog 'mandrila' kako hi mi užamo zvat.. ''Ma, nemoj mi samo rijet da je špacakomin?

A mandrilo meni ''Ajde kaco, govori da te razumjem''

Ja njemu ''Ma, znaš.... tubaš''

Mandrilo: ''Kaco, jedi govna, ne zajebaji.. prevedi to! Ako misliš da joj je rođak onda jes' ali sam ti zaboravio kazat"

''Ma peder'', rečem ja

A mandrilo se smije pa govori ''Ma, nije moj 'kaco' on peder. On ti je po struci pravnik. I rođak''

I tako ja doznam da će nam pravnik i rodjak vodit' glazbeni program od Igara ako ga ovaj tekst ne minira k'o kad biraju Papu pa prije učinu skok u medije nego reču hop.

Sad još treba napraviti brzu liniju Osor - Dubrovnik da (isti) glazbenici mogu trčat amo tamo. Pa ako nešto preskočiš na Igrama možeš pogledat' na Osoru. I obratno.

Rijet će te sad a đe je ravnatelj dramskog programa? Ako stvarno mislite da sam ga zaboravio, vratite se na početak teksta.

Na donjoj slici nalaze se prostorije Igara koje su većim dijelom godine prazne. Smanjeni otisak CO2 na minimum.

Mjesto je poznato po umnoj haiku najavljenoj budućnosti Dubrovačkih ljetnih igara''Ljetne igre su puno više od Držića'' (potiče iz ožujka ove godine te je treba čitati doslovno a ne između redaka)

Ma, mi smo to naučili za vrijeme otvaranja Igara pasane godine kad je gospar Vlado Verdi bio važniji od Gundulića.

Moram završit. Malo me pritislo. Idem se pokakat. Hvala ako ste pročitali.