Sramotni i odvratni odnos Grada. Pakao u Dubrovačkim muzejima

U ovu žalosnu priču je umješana i nova ravnateljica Muzeja ali, kako čujem, empatija joj je jednaka onoj koju je iskazao Gradonačelnik i njezina pročelnica za kulturu pred kojom "leži na leđima i maše repom".

Čujem od dobrog prijatelja kako je i sama pročelnica nekoliko puta zamoljena pomoći u ovom slučaju. No, pročelnica, inače školovana medicinska sestra, to je odbila uz konstataciju kako će, ako pomogne ovome invalidu, i drugi zatražiti da im kupuje očale za čitanje jer imaju dioptriju. Dakle, to su ljudi našega Gradonačelnika Mata Frankovića i njegovih razbojnika.

Idemo redom

Prije 8 dana poslao sam zamolbu novoj ravnateljici Muzeja da izađe u susret mladiću zaposleniku s invaliditetom.

Lijepo sam objasnio, jer imam iskustva s osobama s invaliditetom, kako mladić nema ni mišića ni tetiva u gornjem dijelu tijela, a u donjem dijelu je nepokretan. Dakle, ne može sam u kolicima savladati ni stepenice visoke 5 cm.

Ima tri stepenice. Dvije su visoke 8 cm, a jedna je visoka 7 cm.

Kad ga iskrca vozilo pred Dvorom, ako pada kiša, mora čekati na kiši. U svakom slučaju, mora čekati da mu netko pomogne.

Odgovor na moje pismo (koje je bilo i javno i upučeno ona službenu adresu ravnateljice)

Odmah sam dobio odgovor od (sada bivše pravnice) kako će poduzeti sve da riješi taj problem.

To je bilo u petak, a kako se zna, neki ravnatelji (pa i ova nova u Muzejima) vole produžene vikende, pa je bila doma u Konavlima zalijevati blitvu (doslovno), što joj je bila glavna preokupacija prije nego što je postala ravnateljicom. Imati OPG je za pohvalu, ali za Dvor nije baš od koristi.

Naravno, nikad mi nije odgovorila na mail, ali je zato napala pravnicu u odlasku jer mi je pristojno odgovorila.

Susret s ravnateljicom Muzeja

Zbog čestih posjeta Dvoru, slučajno sam sreo ravnateljicu, koju mi je predstavila spomenuta pravnica (sada na novom poslu). Njezina je namjera bila zamoliti me (na suptilan način) da ostavim ravnateljicu na miru jer "smatra da je ona sjajna osoba i da će sve biti u redu".

Imajući 67 godina i budući da sam muškarac, shvatio sam tu informaciju kao nešto što će pravnica brzo shvatiti kao pogrešno. I tako je i bilo. Došlo je do skandala, plakanja, ludila i sramotnog ponašanja, kao što je bilo i ranije.

Žena me gleda u oči, zaklinje se svojom djecom (savjetujem joj da to ne radi) i bezočno laže. Čak mi obećava da će nešto poduzeti i da će sve biti u redu.

Naravno, nisam dobio odgovor na moj e-mail jer su je vjerojatno potaknule iskusne "vještice" u širenju laži, zlobe i spletki po dubrovačkim muzejima...

Tko je u stvari nova ravnateljica Dubrovačkih muzeja?

U stručnom smislu je ništa, kao što su bile i dvije prije nje. Ali je opasna. Zašto?

Zato što je nesposobna kao i mnogi, zato što je kao takva sjedila godinama u UV Muzeja i gledala sve što se događa a da nije reagirala niti jednom.

Zato što joj je upala "sjekira u med" pa se zaposlila u Muzejima na ravnateljsku plaću pa kao takva planira dočekati mirovinu koju ne bi imala da u nju pođe sa svojim OPG-om s kojim se bavi od kada je iskopala par novčića u Konavlima, pretpostavljam iz isto tko zna kakvog skandaloznog razdoblja (što mi nije problem saznati ali me ne zanima) inače bi bila ostala na tom poslu.

Dakle, zašto je opasna?

Rekao sam već da je nesposobna. Problem je što je nesposobna i pročelnica za kulturu koja se već dokazalo kako je lažljivica i kao medicinska sestra i turistička radnica nedostojna odluka o Kneževu dvoru i dubrovačkoj kulturi, kao i njezine "prije" a jedan od najopasnijih je bivša ravnateljica muzeja, koje sve skupa preko nove ravnateljice i svog gurua Gorana Cvjetinovića (kojega su u školi od milja nazivali četnik) žele postaviti u Dvor "stalni postav" a što možete vidjeti u zadnjem Dubrovačkom Vjesniku.

Stara ravnateljica, bilo to novoj ravnateljici milo ili drago, I DALJE upravlja Muzejima i pravi skandale kao neki dan u onom restaurantu na oproštajnom objedu za odlazeču pravnicu a sama je na muzarioli od pročelnice za kulturu i onda njezinog gurua Cvjetinovića, Frankovićeva savjetnika.

Za takav jedan stručni veliki projekt moraju sudjelovati najbolji muzeolozi i povjesničari, čak i međunarodno priznati, a nikakvi priučeni povjesničari, medicinske sestre, prodavačice cvijeća i ideološki (doslovno) bolesnici i psihopati.

U Gradu je, zahvaljujući Frankoviću, Potrebici, Pezi i HDZ-u, a ne znam tko im je jači šef, Bačić, Matušić ili Vičan, već na snazi ubilačka i kataklizmička agenda Možemo iz Zagreba, koja se provodi kroz tihu koaliciju sa Srđ je Grad i gradske pročelnike, savjetnike i ostale zlo-ideološke skupine koje nisu članovi ni HDZ-a ni Možemo platforme, jer niti trebaju biti, jer šibicare svi građane kao što ova šibicira ovog mladića u kolicima. To oni tako rade. Isti ili gori, s manje ljudskog razumijevanja i poštovanja, su ostali članovi gradskog vijeća Grada Dubrovnika koji su to Vijeće pretvorili u "gudinjak" nedostojnih viječnika i viječnica u ponašanju i oblačenju, a to su dokazali kad su stali u obranu sramote od vijećnika i lokalne pijandure koji pijan balavi nad mikrofonom dok vrijeđa žene. Važno je da nisu njihove žene.

Interview u Dubrovačkom vjesniku, "Konavoka" te tuži, "Konavoka te sudi"

I što je napravila nova ravnateljica?

Ništa. Nastavila je lagati i šibicariti.

Čak su mladića skoro uvjerili kako mu ne trebaju rampice. Ipak, znam da mladić nije odustao od svojih prava i da želi rampice koje bi se povremeno, tako lagane, postavile.

Kad se ravnateljica našla pred zidom, onda mu je rekla: "Potraži rampu sam pa ćemo je mi naručiti."

Dakle, ona koja ima vremena na pretek jer se očito dosađuje kad bježi s posla na produžene vikende, nema vremena odraditi ono što joj je dužnost?

Evo, ja sam joj odradio tehnički nacrt za te jednostavne rampice koje njihova tehnička služba može napraviti za pola ravnog vremena a u drugoj ih obojiti.

Zašto (sve) ravnateljice mogu raditi to što rade?

Odgovor leži u ponašanju našeg gradonačelnika. Kako sam vrlo aktivan društveno, jednom je taj mladić nešto lajkao što našem gradonačelniku nije bilo po volji.

Mladića je trebalo zaposliti po slovu zakona, ali se nije mogao zaposliti dok se nisu zauzeli neki drugi (očito jaki ljudi koji su imali samilosti) te se ipak zaposlio na pola radnog vremena.

Ali kako se zaposlio?

Tako što ga šikaniraju.

Tako što ga ignoriraju.

Tako što nemaju zahod za osobe s invaliditetom, ali zato imaju mjesta za gusjeničara za znvalide koji se raspada (o čemu sam govorio).

Tako što mladić obavlja veliku i malu nuždu u kesice koje nosi sa sobom.

Nisam vičan pisanju kako bih to želio i kako bi bilo poželjno kad si već javan. Ali, nadam se da neću morati pisati onakvim jezikom kakav, na žalost, danas svi lakše razumiju i koji više dira i boli a čak ga je lakše i razumjeti.

Ovo ću poslati svima, uključujući i Pravobranitelja za osobe s invaliditetom, te vjerujem da će imati odjeka u javnosti. Dakle uredu pravobranitelja u Splitu i Zagrebu.

Ne znam isplatili se uopće kontaktirati lokalne udruge jer su uglavnom sve ovisne o "gudinjaku" pa šute kad ne treba.

Na žalost, ne znam što se događa u drugim gradskim i drugim ustanovama. Vjerujem da ima dosta problema, a ja nemam toliko vremena ni informacija a sve ovo mi je veliko opterećenje koje sam prihvatio dragovoljno i sa srcem. Ali je ipak opterećenje. Ima i drugih problema.