Dubrovačka gramatika, Pero Budmani

Čitano na sjednici filozofsko-povijesnog razreda HAZU (tada JAZU) u Zagrebu, 14.veljače 1883

Ovdje možete preuzeti cijeli rad koji je doduše u png formatu. Prije nego što se poslužite ovim važnim i nadasve zanimljivim znastveniom radom, ipak pročitajte mali uvod.

https://drive.google.com/drive/folders/19VtoVyHuEEnxeY92-7ZifvIjPHQAGrAq?usp=share_link

O djelu i autoru i još nečemu (ako vam se čita)

Morate znati da osim ovoga rada koji govori o jeziku, gramatici, sintaksi dubrovačkog govora

iz vremna autora druge polovice 19st. kad se jezik već vrlo mijenja, postoji prva gramatika dubrovačkog govora iz 1808 godine koju je napisao Appendini a doživjela je još tri izdanja.

Ono, što je meni bilo zanimljivo je grubo kvarenje tog govora još u 19 stolječu a iz razloga velikog doseljavanja.

Zanimljivo je kako su tada a onda i kasnije u 20st. mnogi prihvačali talijanizme ali i (u današnjem smislu) srbizme, pa tako se nikad nije moglo još čuti hiljada veće, kako Budmani svjedoći, tisuć.

Zanimljivo mi je da još uvijek postoji slovo ''zz'' pa se tako ne izgovara jezero već jezzero. To slovo još možda postoji po nekim crnogorskim selima (naime, radi se o Crvenoj Hrvatskoj).

Također, netko bi očekivao da se poradi stoljetnog okruženja, dipomatskih odnosa i trgovine, u Dubrovniku moglo zabilježiti dosta turcizama. No, zabilježene su samo tri riječi. Nađite ih sami da vam bude zanimljivije.

Dosta riječi iz dubrovačkog govora nastaje iz ilirskog, romanskog, grčkog, latinskog a onda i iz španjolskog, portugalskog... bilo je dovoljno samo 8 godina francuske okupacije za nešto francuskih riječi a dosta riječi - talijanizama prihvača najviše tek dolaskom novih vlasti, okupacija i doseljenika, budući je jedno vrijeme nametnut kao službeni jezik.

Znam da se radi na sveobuhvatnom projektru dubrovačkog (ali i drugih govora) Ono što je zanimljivo, dubrovački jezik jest kolijevka Hrvatskog jezika ali ga se kao takvog ne koristi. Naime, još iz vremena 'Velike urote' (od koje naši povjesničari bježe k'o vrag od tamjana ukoliko se ne drže 'politically correct') i stvaranja jedinstvenog jezika potrebnog za stvaranje prve južnoslavenske države (nakratko i stvorene u veljači 1602) 'dubrovački jezik' prikupljen od isusovca Bartola Kašića, nije bio prihvačen od strane naručitelja jezika i tvorca te kratkotrajne države (kraljestva) ''jer se previše razlikovao od okolnog govora pa bi bio teže prihvačen'' pa je tako izabran jezik sjevernije od Dubrovnika a posljedice trpimo i danas. Naravno, i ideju o zajedničkoj državi u koju se ubacuje i Hrvatska nakon uništenja Austrougarske carevine.

Za sada toliko. Bilo bi previše odjednom, jer jezik je samo jedan od elemenata kod stvaranja države. Ali, nadam se da ste naučili, barem oni koji smatraju; da je jezik nevažan, da se svi razumijemo, da se može govoriti 'ovako i onako'... uvjet za osnivanje jedne države je jezik. Onoliko koliko nam bude svejedno da li rabimo 'tisuću ili hiljadu' toliko se lakše ili teže vratiti još jednom u južnu državu.

Prvu je razbio Dubrovnik, za osvetu su razbili njega a onda ga se manje više, razbijalo dosta puta. Dubrovnik je ipak ostao hrvatski grad iako i u najgora vremena nije imao mosta. Što više, stvarao je 'tampon' zone. To se u Hrvatskoj ne shvača.

Republici Hrvatskoj, ovo je još jedna opomena u stampedu otpora ujednačavanju hrvatskog jezika koju još jednom može povesti u maglu (i nas zajedno s Njom). Pogledajte malo što se događa. Da nije tako, ne bi postojalo ni otpora zakonu o hrvatskom jeziku koji, da se usvoji, bio bi prepreka tim planovima kao što je i naš slavni Grad a onda država bio prepreka toj 'boutique' državi iz veljače1602.

Za one, koje ova tema više zanima i žele što bolje upoznati dubrovački govor u sutonu Dubrovačke republike, navalu okupatora te Karadžića i Ljudevita, preporučam ovu knjigu dolje, a za početak će te uživati u ovoj https://drive.google.com/drive/folders/19VtoVyHuEEnxeY92-7ZifvIjPHQAGrAq?usp=share_link