RAZBOJNICI I NESPOSOBNI UPRAVLJAJU NAŠIM GRADOM

Zašto danas ništa ne štima kad se radi o radovima na svemu a pogotovo na zaštičenom kulturnom dobru?

Tekst je uvod u glavno pitanje koje ću obraditi uskoro a postavit ću pitanje (i odgovor) zašto se u zaštiti kulturnih spomenika (a to je cijeli Grad) ne biraju ljudi koji su iz struke, dokazani povjesničari umjetnosti, arheolozi, arhitekti.... Dubrovčani ako nije grijeh?, već se vazda pronalaze i postavljaju nedostojni ovog slavnog Grada i koji ga uopće NE POZNAJU a dovoljno su primitivni dinaroidi koje je sram pitati.?

Kamen,izvađen radi popravka ulice Od Garišta, upropašten neodgovarajućim alatom iz neznanja i vraćen takav na svoje mjesto (Ulica od Puča)

Kako je to bilo kad je bilo?

Tisućugodišnja tradicija, uzanca ili bolje ZAKON, bio je takav da je svaki izvođać općinskih a kasnije i državnih javnih radova imao obvezu po predočenju i PRIHVAČANJU njegovog plana i cjenika, UPLATITI u gradsku blagajnu kaparu a često i CJELOKUPNI IZNOS projekta kao što je bio slučaj s izgradnjom velike Onofrijeve fontane.

Nakon obavljenog posla i uvida u poklapanje tražene i obećane kvalitete radova, izvođać je dobijao cjelokupni dogovoreni iznos.

A Grad je nekad znao dati i nagradu. Bilo u novcu i/ili u vrijedni poklonima.

Zadnji takav je bio poduzetnik i Proto Valter Doršner koji je morao Gradu uplatiti veliku kaparu (zalog) prije nego što je započeo prihvačenu i dogovorenu obnovu gradskog zvonika.

Kako je to danas?

Danas, svaka šuša otvori tvrtku za 20.000 Kuna koje odmah podigne i stavi u špag kad se registrira.

Ne mora znato apsolutno NIŠTA o građevini a kamoli o kamenoklesarskim radovima.

Ali već slijedeći dan dobije tkz "Licencu za radove na kulturnim dobrima" koja uglavnom vrijedi da bi dobio od Grada dozvolu za ulazak kamiona a Grad, gladan para, samo dava i dava.

Kako dobije prvi pos'o?

Preko veze ali najbrže preko takuina.

Često bez prebijene pare i alata koji kupuje nakon što mu Grad ili već koji investitor uplati UNAPRIJED dogovoreni dio iznosa. Šuša bez para i zanata.

Onda već sanja kako će (bez žene) na Tajland kako bi ostvario neostvarene seksualne želje zbog kojih bi (čak i u Hrvatskoj) završio u zatvoru.

Ali želje su prevelike a politika traži svoje i ne oprašta pa šušavi poduzetnik mora štedjeti na radnicima koje uzima jadne , nevoljne i u potrrebi za kruhom. A ti radnici da što valjaju bi bili završili u Njemačkoj a ne bi došli ođe u nas gdje su im uvjeti gori nego onijema par stotina Albanaca koji su zaspali nakon rata u barakama na Babinu kuku i nikad se nijesu više probudili.

A 'ko je kriv?

Pa kriv je razbojnički mentalitet i glad naših poltičara alkemičara koji su od govna jedino sposobni sebi stvoriti zlato a svima nama i od našega slavnoga Grada stvoriti GOVNO.

Potomci od onijeh kakav je bio i onaj svježe obrijani što je vez'o konja za Orlanda, uš'o u crkvu Sv Vlaha i posro se na sred oltara.

Poslije mu je sin, kao zaslužni crveni vlastelinčić, bio direktor putničke agencije...... a njegov sin je.. umjetnik. A mi smo svi budale i kreteni. I jesmo.