U Z B U N A zbog stanja u dubrovačkim muzejima. Stanje je prešlo svaku mjeru

Na žalost, imam desetke tekstova koji čekaju na objavu i ne zna se koji je važniji a moram se baviti Dubrovačkim muzejima koje je izašlo van bilo čije kontrole.

Nakon mojih natpisa o stanju u Dubrovačkim muzejima, opet me kontaktorao, ovaj put jedan drugi vodić. Ovaj put se radnja događa u Pomorskom muzeju i akterice su, kako danas saznajem, 5 zaposlenica tj. čuvarice/blagajnice/čistaćice od kojih barem jedna (već poznata ''blagajnica'' iz svjedočenja drugog vodića), ne zna beknut ''hvala'' na engleskom.

Svađa je kako mi svjedoče, počela na blagajni za vrijeme radnog vremena i pred posjetiteljima muzeja. Neke druge žene, svjedok misli da su isto zaposlenice muzeja, željele su ih smiriti ali bez uspjeha. Pomahnitale žene, kako govori.

Jedna od pomahnitalih je toliko vikala da su gosti počeli napuštati muzej dok se jedan od gostiju ohrabrio i počeo vikati na pomahnitale žene da ih može bitio sram., da je on kupio ulaznicu da bi posjetio muzej a ne da bi ga zaposlenici muzeja maltretirali.

I to je bilo bezuspješno već su onako pomahnitale i uplakane izašle na taracu ispred muzeja te se nastavile svađati.

Šokirani posjetitelji su ih počeli slikavati pa možemo očekivati i fotografije i reklamu naših dubrovačkih muzeja u svijetu.

Čujem od istog čovjeka da se nezadovoljstvo tih pomahnitalih žena ne smiruje i danas dok dočekuju posjetitelje i skeniraju im karte. Očito im petci ne leže psihički.

Pišući o problemima u Dubrovačkim muzejima, znam već dovoljno da je glavni problem odvratna i ponižavajuća kupovina pojedinih zaposlenica i zaposlenika koji ravnateljici služe kao doušnici što je uobičajena praksa slabih i nesposobnih managera. To, naravno, provocira i vrijeđa druge normalne zaposlenike koji su uvrijeđeni takvim ponašanjem i nepravednošću u odnosima koji omogučuju tim ''privilegiranim'' da čak mahnitaju po muzejima bez straha da će im se što dogoditi.

Već neko vrijeme znam da jedna od pomahnitalih radi kao čistaćica u ravnateljičinim apartmanima a neki tvrde da to radi i preko radnog vremena, što se može lako provjeriti.

Sindikalca glavnog nema jer, kako čujem a čak sam jednom i vidio, odlazi s posla prije 10 ujutro. On je isto jedan od privilegiranih kako mi tvrde.

Očigledno je i svima jasno da ravnateljica Ivona Michl i pročelnica za kulturu Julijana Brautović Antić, nisu profesionalne i nemaju managerskih sposobnosti voditi ni muzeje ni kulturu jednog grada kao što je Dubrovnik.

Njihove očite spletke, nerad i laži (sve do sada pokazano) ih diskvalificiraju biti na mjestima koja na žalost Gradu služe na sramotu.

Problem je naravno puno dublji i dio je bolesne novokomponirane aktivističke ideologije u iščekivanju zauzimanja potpune vlasti (čitraj, kontrole) u Gradu, a na sve to politika nema odgovora. Ne samo vladajuća koalicija već i oporba za koju odavno i najnaivniji građanin zna kako to nisu.

Naime, po djelima se mogu raspoznati lako.