Hrvatska riječ 'Dimica'

Poznato je da Englezi svake godine uvrste određen broj novih engleskih riječi već kako traži potreba. Engleski jezik se stalno razvija ali eto, Englezi usvajaju nove riječi i objavljuju ih u Websteru a Hrvati se ne vole "praviti Englezi" pa misle da im je dovoljno i ono malo riječi s kojima raspolažu u ionako lijepom ali mnogostruko siromašnijem jeziku od engleskog.

Nisu svi Englezi Shakespeare. Ali kad se natječu za odlična radna mjesta onda im ne gledaju diplome već slušaju kakav jezik govore jer po tome znaju kakve su škole pohađali.

Jezik je stvar kulture ali i nacionalnog ponosa. Meni je žao što sam išao u osnovnu školu takva kakva je bila. Imao sam sreću ići u Nautku pa imati prof. Etu Rehak. Ubacila mi je barem ljubav prema jeziku jer za Marcela Prousta nisam imao vremena a nemam iskreno ni danas. A ostao sam za vazda "invalid".

Kad smo bili djeca bilo je važno čitati bajke, prije nego sam prešao na Magellanova putovanja a imao sam sreću čitati na dobrom prijevodu. Slučajno. Mogli su me zapasti i drugčiji.

Postavio sam javno i ciljano ovo pitanje i unaprijed upozorio na promišljanje a ne nestrpljivo brzanje u davanju komentara. Ali, ima ono nešto što je jače (hahaa) Bog je na sve mislio .....

Dakle, pitanje jest bilo zamka

Naime, toliko čitam bijesnih komentara kad se radi o jeziku da mi je malo smiješno a više me hita žalost.

Pada mi na pamet dum Pero Budmani. Ne znam kako je umro (mislim kao Jugoslaven unitarist) ali znam da je bio veliki Srbokatolik dok je bio mlad i pod utjecajem prevaranta i austrijskog operativca Vuka Karadžića (i Srbi koji znaju nešto o jeziku danas ga proklinju jer su zaboravili na svoj)

No, kad je pisao polovicom 19 st, o dubrovačkom govoru (JAZU) pamtim (želim biti kratak) u Dubrovniku su za vrijeme višestoljetnih odnosa s Turskom Dubrovčani rabili ("Hrvati" popizde na ovu riječ) samo 3 riječi, Koliko ih rabimo danas?

Isto tako dum Pero je svjedočio u svom znanstvenom radu da se u njegovo vrijeme u Dubrovniku "vazda govorilo tisuću a nigda hiljada".

Isto tako odbacio je Karadžića za kojega tvrdi da je skupljao rijeći po zabitim župskim selima po kafanama, upravo tamo gdje je tada bilo najviše "Nepalaca" koji su se spuštali iz unutrašnjosti. Uopće mu se ne čudim što se u poznijim godinama posvetio matematici i ostavio se jezika :)

Dakle, oni Dubrovčani koji misle da su tu vječno i da imaju pravo "svjedočiti" o "pravom" dubrovačkom govoru "jer hiljada je dubrovački" moraju se pomiriti s time da su došli u Grad dobro iza nego što je dum Pero, jedan od največih poliglota i urednik akadmijinog Riječnika bio pokopan.

Što je to "Dimica"

Dimica je hrvatski izraz za cigaretu koje se (iako su mnogi za nju prvi put čuli od mene) skoro svi groze a mudriji čekaju odgovor.

Na žalost, prihvačamo bez problema izraz škija koja je čak troznačna. Može biti

• turska pa označavati i hajduka,

• venecijanska pa označavati cijeli jedan narod Schiavona

• a može biti i albanska (arbanaška) pa označavati Srbe
  

Odakle je dimica?

Iz Hrvatske je odakle je "odnešena" u Italiju u Molise odmah nakon provale Turaka.

Dakle prije skoro 500 godina i naravno da se ne može stavljati u istu vreću s okolopojasnimgačedržaćem jer takve riječi nisu nikad ni postojale a izmišljene su od neprijatelja i lupeža hrvatskog jezika te podvaljivane kao i Boban u pjesmi o Juri. Kao ni stotine drugih hrvatskih riječi koje su spašene jer su neki Hrvati pobjegli u Italiju.

Danas je moliški hrvatski jednakopravan jezik u Italiji ravan njemačkom u talijanskom Tirolu a njime govori i dimi dimicu oko 2000 Hrvata.

Savjet

Nemojte zato unaprijed biti nadrkani i nemojte odmah skakati na hrvatski jezik i riječ kao poskoci i crnokruzi. Prozirno je. I vazda je bilo u službi znamo čije politike.