O stručnjacima, vitezu Orlandu, i 'ebette' politici koja ne zna vodit' Grad

Spomenuo sam u naslovu politiku jer bi nekad trebala udariti šakom o trpezu, glasno istupiti u javnosti i vičući na sav glas postaviti pitanje ''Tko su ovi stručnjaci na fotografiji?'' /Vidim jednoga koji mi je napravio krivi pad u banji/. Ili, ''Tko su bili stručnjaci koji su Orlanda nabili na ljepljivi kolac?''

No, to su nesposobni balavci vezani za stranke i interesne lobije koji ne bi dobro vodili ni logor izviđaća na nekoj ledini a kamoli naš Grad na stijeni.

Ali, znadu dobro pomnožiti bilo koji broj s 3 ili 4. A naivni građani još i dalje misle da im je dosta 10%.

Slikano 26.4.2022 u 10:00, skup mudraca imaju sastanak Orlandu na glavi

Povijest

Statua vitezu Rolandu iz 8.st koji je pobijedio Saracene (u Gradu "Orlando"), podizala se u slobodnim gradovima Hanze, današnje sjeverne Njemačke, a svjedočio je o slobodi (neovisnosti) tog grada. U to vrijeme većoj nego što je ima danas naša Država.

Dubrovački Orlando je jedan od 4 podignutih izvan gradova Hanze i najjužniji ikad podignut. Dubrovnik je stekao neovisnost 1358. a spomenik Orlandu se podigao 1396 odnosno, ovaj današnj, 1418. Dakle prije više od 600 godina.

Uz staru gradsku Viječnicu, predstavljao je simbol gradske a kasnije dubrovačke državne slobode.

Staru gradsku viječnicu je, nakon austrijske okupacije, 1816. zapalio ''neoprezni kuhar'' a samo 9 godina kasnije, 1825. Orlanda je ''oborila bura''.

Tako su i Viječnica i Orlando, 50-60 godina, generacijski trebali nestati iz kolektivnog siječanja. No, ne ide to baš tako silom..

Ovo samo dokazuje da je Dvor, kao simbol državnosti bio nevažan. Zato je i preživio. To je bila Viječnica. Nešto nad čim bi se današnji gradski viječnici trebali zamisliti nakon što su građani naučili da su je u gumno pretvorili pa i ovakvu kakva je danas.

Nitko ne zna kako je izgledao složeni sustav spomenika Orlanda prije te ''bure'' osim što je bio okrenut prema istoku (Vratima podno Zvonika) odakle je vazda prijetila opasnost. Trebao je upozoravati i na prekršena pravila ponašanja a strance na slobodni Dubrovnik.

Znamo da bi za Vlasiće, za Sv Vlaha tj.za vrijeme Slobode sv. Vlaha i Ruke Sv Vlaha, mornari skinuli najveći (!?) jarbol s kakvog broda u Portu te ga na čelu s Velikim admiralom učvrstili na Kar. Ako je bio najveći jarbol onda je bio ili najveći brod (pa je onda bio jarbolni nastavak na ''kolonu'', u to doba '' od paroketa'' ili ''košni''), ili je bio manji brod pa je bio cijeli arbuo/jarbol. Ako je bila pulaka /Poljakinja/u kasnijim vremenima, onda vazda cijeli, jer je imala ''goli'' jarbol (iz jednog komada).

Uglavnom, bio je to visoki i debeli komad, puno jači, deblji i visočiji nego jarbol na koji smo sječanjem navikli, koji nije mogao biti pričvrščen za samog današnjeg Orlanda već za dio koji se zvao KAR a nalazio se iza samog Orlanda a služio je kao što donji dio jarbola ''kolona'' služi za pričvrstiti jarbolni nastavak. To je pretpostavka. Doduše logična a koliko je točna trebala bi se pozabaviti struka.

Kako to utvrditi? Pa, naći neki pisani dokaz u opljačkanom arhivu Republike nije za vjerovati. Francuzi su bili prvi koji su ušli u Grad i odnjeli sve što ih je zanimalo, naročito brodogradnja. Ali, može se posredno nači odgovor kao npr. kad bi se išla utvrditi količina proizvodnje topova trebala bi se utvrditi količina uvoza voska minus potrošnja za večernje mise i šterike minus zvona, minus brodogradnja.

U "slobodno" fatižno vrijeme, Kar se koristio kao stup srama, kao obavijest i upozorenje a sličan bi se trebao koristiti i danas. Barem u digitalnom obliku koji bi pokazivao i ukazivao na neke ljude i događaje u našemu Gradu.

Povratak Orlanda

Orlanda se vratilo 1878, onda kad su mislili da se zaboravilo na što je podsječao odnosno zašto je bio postavljen. U to vrijeme nastaje i Austro-ugarska pa su se smatrali dovoljno sigurnim od kakve lokal patriotske krijesnice koja se mogla raspuhati na zimskoj buri.

Prije ''bure'' gledao je prema ulazu u Grad s kopna - s istoka (s mora se ulazilo s Ponte) a od 1878. gleda ka brdu Srđ (po novome) ili Vergatum/Brgat (po starome). Hrvatima (tj. politici) okretanje spomenika radi tuđih ''glazbenih želja'' nije čudno niti strano. Treba se samo sjetiti spomenika Banu Jelačiću 1947 i 1990.

Možda bi se struka trebala pozabaviti promjenama koje su se dogodile vračanjem spomenika 1878. Mislim da je današnja kamena ''peta'' za jarbol kao i kameni ''kolač/prsten'' na vrhu Orlanda, promjena koja se dogodila 1878., i nije izvorno rješenje postavljanja jarbola budući takav način može biti jedino kad se jarbol ne misli skidati a što i jest slučaj nakon 1878.. A znamo da se u Republici jarbol donosio i postavljao samo 2 puta na godinu.

Naime, mornari nisu mogli na takav način postaviti jarbol budući bi jarbol morao ulaziti cijelom dužinom odozgo prolazeći prvo kroz taj kameni prsten da bi ušao u donje ležište ''petu'' /onako kako su ga vatrogasci vaza stavljali u naše doba/ Iz tog razloga, mislim da je i kameni kanal, koji se danas nalazi iza leđa Orlanda (na slici) novina te da nije izvorno rješenje. Uostalom vidi se da je ubačen kao drugo tijelo.

Dakle, jarbol se na današnji način nije nikako mogao tako postavljati te je na struci istražiti kako je to bilo prije nego je ''zapuhala bura'' 1826.

Zašto? Jer i ova slika govori da je ovo bila mjera više za ''lantinu'' s kakvog krmenog jarbola nego za jarbol. To je skoro mjera za petu mog jarbola s moje barke/feluke.

Sanacija Orlanda1955g.

Te godine, rađena je sanacija Orlanda a cijela detaljna i kvalitetna dokumentacija nalazi se u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Splitu.

Orlando je od tada podnosio sve bure i tramuntane, lebiće i maestralune. I trešnje.

Ništa mu nije naškodilo a ni komunistima nije palo na pamet podizati i natjecati se s komunističkim i jugoslavenskim zastavama.

Postavlja se pitanje zašto se ta dokumentacija nije koristila za zadnju obnovu Orlanda? Naime, u nekim stručnim krugovima se upravo na tome zamjera.

Dokazivanje hrvatstva

I onda, palo je na pamet dokazivati svoje i dubrovačko hrvatstvo podizanjem hrvatske zastave od pogrešnog materijala, otežale kišom, po jakom vjetru uz neprilagođenu veličinu. Zanimljivo, domoljubnost desne ruke na srcu (a znamo gdje im je druga ruka bila) bacila je pik na Orlanda dok po cijelom Gradu, po školama i javnim zgradama vijore podrpane i šporke hrvatske zastave koja nebriga djecu od malih noga krivim primjerom odgaja. Zanimljivo. U isto vrijeme Placom/Stradunom dominira partijska zastava. Ovaj put isprano-čelesta, dok na Sponzi 2 zastave pridržavaju dva doslovno 'kamena s ramena' što je praksa još od onih iz Juge.

I onda neko obada da je Orlando puk'o!? Radi zastave!? Orlando je počeo pucati vertikalno i sumnjam da je to od bilo kakve zastave. Prije od 600 godina starosti i suvremene decibalske diverzije tj podrhtavanja na svim okolnim spomenicima.

Eno blizu Sponze čiji trijem puca na nekoliko mijesta vertikalno pa nitko ne čini nisšta.

Zastava Sv Vlaha podizala se par godina prije toga. Jednom kao službena zastava Grada Dubrovnika a nekad i kao crkvena zastava. Uglavnom, Dubrovnik je poznat po podizanju raznih zastava na jarbole a nekad je to i do 3 zastave u par dana koje diže kako god tko hoće. To se naravno ne odnosi na zločesto i spinano ''sette bandiere'' već na slabo obrazovanje, lošu svijest i loš protokol odnosno nepostojanje gradske uredbe o tako važnoj stvari. No, sve je to u službi blijeđenja uspomene na naš Grad a sutra i na Hrvatsku državu čija zajednička sudba će se tek shvatiti. Nadam se ne prekasno.

---

Zadnja obnova i tko je radio

Treba javno reći tko je bio tim zadnje obnove Orlanda kako bi ga "spasili" a u stvari učvrstili za nova nepotrebna ''zapišavanja'' /označavanja prostora/ zastavama (naime, to je odredilo način obnove i kasnije presudilo Orlandu). Uvjeren sam da je to bila politička obnova statičkog učvršćenja za daljnje dokazivanje i 365 dnevno vijorenje zbog nepravedne i zločeste percepcije o manje vrijednom hrvatstvu Dubrovnika odnosno stalnom ''stavljanju prsta pod nos''. No, to je jedna druga tema.

Naime KAR, koji se prije nalazio iza, nepovezan s Orlandom (ako je to bio način učvršćenja jarbola), sad se ubacio u središte samog Orlanda u vidu Inox "jarbola'' (kolone) okolo kojega su opet složili rastavljenog Orlanda. To građani naravno nisu mogli pratiti budući zastori na našim spomenicima ne služe za zaštitu prolaznika već za zastitu "od kurioznih pogleda". Uostalom kao i na radovima na zidinama, palačama, gradskim crkvama i samostanima gdje, ''oni koji rade krive padove po banjama'', sljubnice (fuge) otucaju velikim tornama a što nikoga ne brine.

Ne ulazeći u stručno ocjenjivanje napravljenog /posljedice vide i čiope) treba objaviti imena onih koji su sudjelovali u toj obnovi.

Kako sam od Điva davno osobno čuo da je Orlando nasađen na krivo postavljeni inox "kolac" to ga, prema meni, izuzima od odgovornosti za nastalu štetu.

Medjutim, ostaje inox kolac koji nikome ne bi bio pao na pamet da isti nije trebao "ojačati" Orlanda da bi ponovo ''držao desnu ruku na srcu'' a neki novo'dubrovački mu vezuju krovatu, crvenu, k'o da se radi o redikulu (da ne uvrijedim kakvog oriđinala).

Koliko znam, odgovorni i angažirani na tadašnjoj obnovi bili su:

1. Željko Peković

2. Žana Bača

3. Đivo Dražić

4. Hrvoje Macan

Danas, ne obnovu već 'snimanje', vodi restaurator Marin Barišić iz Splita pa bi se i njega moglo što priupitati.

Mislim, da bi ih javni mediji morali priupitati o načinu obnove i zašto se to baš moralo tako raditi.

Nadam se na isti strogi način kao što ispituju nekog ravnatelja županijske ustanove koji je na mikrofon vodio neku izlužbu u subotnje slobodno vrijeme a napalo ga se k'o da je najgori kriminalac.

Obnova koja ne zna kako spasiti Orlanda

Fotografije govore za sebe i mogao bi ih objaviti stotinjak. Uglavnom svjedoče o znanstvenom i stručnom šibicarenju koje traje neshvačeno desetljeće i više.

Međutim, sve objašnjava samo jedan podatak: "promatranje traje 5 godina" i to je jedinstveni slucaj u Svemiru koji sve govori.

Za to vrijeme niti su što naučili niti su što otkrili jer je Orlando i dalje u kokošinjcu.

Neki dan su mu stavili i crnu kapuljaču a onda je digli... k'o da su mala djeca.

Orlando se pomiče od inox kolca +0,4mm kad je toplo i -4mm kad je hladno, zašto su 5 godina koristili WiFi senzore koji su im to javljali u Zagreb. Ili u Split.

A onda su ga zamotali u crno da se inox i ona inox ploča bolje grije.

A mogli su priljepit' i komadiće stakla. Na 0,4mm pomaka bi sigurno pukli pa dokazali isto.

Da su pitali nas koji smo iz generacija koje su živjele tramvaj s njegovim šinama, mi bi im to bili isto rekli. Besplatno.

No, budući je Orlando sad epoxidnom smolom priljepljen za taj Inox kolac, koliko skromno znam, epoksid se može jedino odlijepiti zagrijavanjem. To zna pola Mokošice i Komolca, ko ima barku.

Dakle, treba upaliti vatru oko Orlanda a prije toga zavezati ekipu koja ga je obnavljala i onda sve pretvoriti u klak. Što je šala.

Ozbiljno, naša struka se treba posuti pepelom po glavi te pozvati 600 godina starom spomeniku najbolje strčnjake iz Svijeta koji će Orlanda rastaviti, dignuti inox kolac i sve vratiti kako je bilo a za jarbol kasnije pitati nekoga tko se u jarbole i zastave razumije.

Sve bi mogla financirati TZ grada Dubrovnika ako napravi pauzu financirati malo-mijesne događaje.