O Milu Djukanoviću, pijenju vode nizvodno i hrvatskoj političkoj inteligenciji

Ovo sam napisao prije par dana i postavio objaviti danas ne želeći sudjelovati u izborima susjedne države.

Predsjednika CG, Mila Djukanovića znam s televizije. I to je sve što znam o njemu.

Zasto je u naslovu? Pa, gosp. Djukanovic je idealan lik za basnu, bajku ili pripovjetku u kojoj bi Hrvati trebali vidjeti 'gdje su' i malo se zamisliti. Dubrovčani pogotovo, budući smo ''na pjatu''.

Prateći malo medije, više društvene mreže i komentare političkih i diplomatskih misli jednog prosjećnog Hrvata (na koje naravno imaju pravo) naučio sam dovoljno da bi mogao napisati par riječi.

Hrvati su, uglavnom, netalentirani za politiku a naročito za diplomaciju. Uglavnom, ne mogu razumjeti niti prihvatiti izreku ''neprijatelj tvog neprijatelja tvoj je prijatelj''. Toliko je razumiju da bi sad mnogi ušli sa mnom u diskoras prevrčući i tumačeći rijeći kako bi to njima odgovaralo. Možda bi me i nazvali 'ko zna kako. Ne ide to tako. Prosječni ljudski vijek je 77 godina a izreka, napisana po iskustvu, par tisuća godina nakon što se 'pekla' isto toliko.

Može netko misliti o Milu Đukanoviću što hoće. Ja ga se posebno spominjem 90-tih godina.

Može mu se ne sviđati ili može misliti da je švercer cigareta ili što se već može ćuti.

Ali, jedno znam sigurno,

ako danas pobijedi, imat ćemo mir na istočnoj granici od kojega ovisi onaj na sjeveroistočnoj.

Ako izgubi, ne moram vam ništa posebno govoriti. Prošetajte se recimo po Herceg Novom.

Ako razumijemo ovo onda ćemo možda razumjeti kako je važno biti mudar i vazda pogledavati da li netko piša i kaka u vodu dok mi 'par-sto' metara nizvodno pijemo vodu.

Jedne se može samo pobijediti (na izborima) a druge, veseliti se njihovom gospodarskom uspjehu i boljem standardu koji je najbolji lijek za ljubomorne (do sada, tradicionalne) poglede prema Gradu.

Na Palmanu nedjelju uvečer, znat ćemo više.