“Neću pustiti Hercegovca u Konavle!“

Zaprepašćen javnim reakcijama koje su suprotive prijedlogu naziva dubrovačke zračne luke, upoznat s nerazumnim protunacionalnim protivljenjima izgradnje zračne luke na Lisačkim rudinama o kojim štetnostima i nacionalnoj izdaji pišem već nekoliko godina, Bogu hvala dobivši ga, objavljujem tekst dr. sc Vinicija Lupisa, koji je prije punih 11 godina (čitavih 8 godina prije mene) predskazao da će se dogoditi zračna luka u Trebinju i što bi se moglo dogopditi s imenom poznatog Dubrovčanina i svjetskog znanstvenika.

Slijedi tekst s naslovom

Zračna luka Dubrovnik patera Josipa Ruđera Boškovića

Kao slobodni hrvatski intelektualac u Dubrovačkom listu 2011. godine napisao sam esej „Most u rukama zlih orka“. Tišina, opasnost koja se nadvila nad hrvatskim jugom, podsjetila me je tada na Tolkinov trosveščani roman.

Dvoje mojih kolega i prijatelja prof. dr. sc. Nenad Jaspri-ca i dr. sc. Mirna Batistić, s Instituta za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku, pridružili su mi se s idejom kako bismo, kao tri slobodna intelektualca, započeli borbu za početak gradnje mosta. Tada smo upozorili hrvatsku javnost na laži političara i pokrenuli smo inicijativu prikupljana potpisa za gradnju Pelješkog mosta.

Mi smo se smijali na izjave sadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske i inih koji su potom ponavljali cijele naše pasuse filipika, kako bismo osvjestili hrvatske političare nesvijesne geostrateških (ne)prilika. Poslije našeg uspjeha od prikupljanja 10.000 potpisa u javnosti, registrirala se jedna udruga istog imena i ime naše neformalne udruge bez pitanja preuzela je jedna politička stranka, skučenih političkih vizura.

Ovo sve je važno za naziv Zračne luke Dubrovnik, jer postoji jedan veliki propust, a na to smo upozorili napisom „Napravljen je veliki propust“ davnog 5. rujna 2012. godine. Ako pozornije pročitamo Ustav Republike Hrvatske i njegovu preambulu čiji početak doslovno glasi:

"Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povije-snoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suve-renost, što se očitovalo:

− u stvaranju hrvatskih kneževina u VII. stoljeću

− u srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u IX. stoljeću

− u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeću

− u održanju hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji

− u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kralja iz Habsburške dinastije

− u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj sankciji iz godine 1712.

− u zaključcima Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašću, na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda (…)",

ostajemo zatečeni. U preambuli Ustava nema nigdje spomena međunarodno priznate hrvatske države u trajanju od gotovo pet stoljeća − Dubrovačke Republike. Pitamo se − tko je tomu kriv? Da li su to isti oni pravni savjetnici koji su pokojnom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu podmetnuli izdajnički akt na parafiranje? Pitamo se, kako nitko nije reagirao na taj propust? Logičnim se nameće činjenica o presizanju Srpske akademije nauka i umetnosti na baštinu Dubrovnika, i o mlakim istupima hrvatske diplomacije po tom pitanju i na sam lik i djelo patera Josipa Ruđera Boškovića.

I konačno kolovoza 2012. u novinskom članku:“ Europski most i granica na Kleku dio je specijalnog rata“ i jasno napisali:

„ (…) Pitanje je: Koja tajna hijerarhija vlasti stoji iza ove igre? Gradimo most − s njegovom izgradnjom i ulaskom u EU, naš položaj će se posve izmijeniti, a sada ovisimo o milosti susjeda da nas propuštaju preko svog dvorišta. I na kraju opominjemo, gradnjom koridora jača se Trebinje i omogućavaju prometni preduvjeti izgradnje zračne luke − vjerojatnog naziva Josip Ruđer Bošković, kad tako nije nazvana dubrovačka zračna luka. Nedjelovanje je grijeh, odnosno propust, a u tom grijehu su se našle sve strukture vlasti. Prozivamo sve za nedjelovanje. (..)“.

Na ovo smo upozorili tadašnjeg i sadašnjeg župana Dubrovačko-neretvanske županije, no nije reagirao, a tadašnji načelnik Općine Konavle je samo rekao: “Neću pustiti Hercegovca u Konavle!“. Župan je, da stvar bude gora, bio pobornik skidanja razine Malostonskog zaljeva, što je opasna geostrateška greška, a naziv zračne luke je dokaz političkog diletantizma, ljudi neobrazovanih u geostrateškim razmišljanjima.

Moramo biti svijesni da je u gradovima, od kojih je jedan grad Trebinje sa jednom od najstarijih nacionalnih katoličkih biskupija i gradu Herceg Novom kojeg su Hrvati branili od Turaka do 1482. i oslobodili 30. rujna 1687. godine dalmatinski junaci, sada na vlasti pročetnička struja, gdje se nalaze spomenici četničkom vojvodi Draži Mihaljeviću.

Nasuprot u Dubrovniku imamo, blago rečeno neobrazovane političare, koji su bili upozoreni pred više od jednog desetljeća što će se zbiti s nazivom Dubrovačke zračne luke.

Političare ne zanimaju podplaćeni intelektualci, jer su se sjetili pola sekunde pred dvanaest ura da će grad sa spomenikom četničkog vojvode provesti još jednu točku Reformiranog memoranduma SANU - Ipso facti Hrvatska akademija nije reagirala ni pred četrdeset godina na Memorandum SANU-a, nego već samo pojedinci.

Sam, kao idejni pokretač izmjene naziva uz dvoje kolega s rezignacijom promatram sadašnju utrku s vremenom provincijalnih političara. Nažalost, rođak po majci patera Josipa Ruđera Boškovića bio je donedavno član SANU-a, u kojoj djeluje i jedan naš sugrađanin, promičući staru Vukovu tezu kako su svi štokavci Srbi, na čemu se i temelji Memorandum SANU-a, bilo pod kojim imenom, pa bio to i Srpski svet, ili već kako drukčije se to naziva.

Napomena: ako želite pročitati cijeli tekst, možete ga preuzeti OVDJE