Istina o teškim vremenima u Dubrovniku i najnovijim 'budalama'

Iz znanstvenog rada, Ivo Perić, ''Razvitak turizma u Dubrovnniku i okolici'' str. 166

Kako je Miroslav Krleža vidio i doživio Dubrovnik za njegove posjete 1930.g

Izvadak iz njegove pjesme''Dubrovačka kulisa'' posvečenoj slikaru Petru Dobroviću

Autopotret slikara Petra Dobrovića

'' Jutarnja je slika Grada znojna sušićava febra

prosjaka gladnih podno gradskih mira.

Čitav grad je stara svirala što svira

za škudu stranca tuđinskoga srebra.

Ko okupljene lađe gradskih stijena nebotična platna

u sjeni kula jutro: slika bolesna i blatna.

Tu nad Gradom gdje Gondoline vile svadbuju

i Divjak skakuće niz Brgat s vijencem vinove loze

u izbama sivim umiru djeca od gladi i tuberkuloze.

O kako su teška ljetna jutra pod Minčetom u sjeni

gdje ljudi srču kaplju zraka k'o ribe u blatnoj vodi.

Grad kao lađa i simbol pod biskupskom zastavom brodi

sa stijegovima glazbom i zvonjavom zvona.

Predstava za strance: uz svirku frule i crnačkog saksofona'' 59

Da, žalosno ali istinito. I moji se sječaju tih malih bijelih kapsa koje su spuštali sa Sv Marije niz moju ulicu i nosila dijete, nekad jedan put na tjedan, koja su umirala od teških životnih uvjeta - od tuberkuloze.

Od ove Krležine pjesme proći će još 20 godina da bi moja kuća /ispod 'Muzičke'/ dobila struju (1954). Sjećam se, prije smo dobili u kuću telefon nego što smo dobili vodu. Vele li ti sam se nanos'o broka vode s 'pumpice'.

Ma, dobro.

No, odmah na slijedećoj 167. strani možemo naći i pjesmu Jakova Carića ''Pozdrav Dubrovniku'u dvije strofe.

''Svud sa sobom nosim Tvoje bijele zore,

Sunčane Ti dane i zvijezdane noći;

Kamo god ja htio u svijet širok poći

Znam: u duši Tvoje šumjet će mi more.

Ja u Tebi ostah, jošte vidim Lapad,

Petku Ti i Daksu i Lokrum Ti cvjetan.

Grimizna Ti sunca žarki gledam zapad

i već mi je dosta mogu biti sretan''63

I jedan i drugi, napisali su ono što su vidjeli i doživjeli. Razlika je velika.

Misliti da Krleža nije volio Dubrovnik, promašeno je kao i misliti da se carić prevario u onome što je opjevao.

Grad, da bi ga volio, mora biti u prvom redu istina. Kao dijete. Nekad donese dobru ocjenu iz škole a nekad lošiju. No to ne znači da je loše dijete. Samo je dijete. O nama ovisi kakvo će to dijete biti.

Za sada, na žalost, ''dijete'' ne ide dobrim putem naročito nakon današnje najnovije ''pjesme'' koje ''stihove'' je napisao glavni turistički radnik u slavnome Gradu Dubrovniku a možete je poslušati ovdje ispod. I onda se čudimo što nas ''Krleža mrzi'' :)