Hrvatski Gibraltar. Iskreno se veselim kad drugima ide dobro. Ali, volio bi' da ide i nama. A ne daju. Uzimati, vole.

Očitio, Republika Hrvatska završava tamo gdje završava planirani plinovod.

Odnosno, gdje PLINACRO planira pomagati susjednu državu. To je od skretnice plinovoda kod Zagvozda

a skreće za BiH.

Postoji još projekt jednog plinovoda iz Ploča, ali naravno, ne prema Dubrovniku nego prema BiH.

Brza cesta / Auto cesta

Republika Hrvatska je trebala završavati iza Gruda, barem kad se radi o autocesti ili barem brzoj cesti. Kako vidimo, Hrvatska i dalje uporno završava do Ploča.

Ali, Hrvatska radi/pomaže povezivanje u susjednoj državi BiH, kako vidimo brzim cestama punog profila s 4 trake.

Novi most, vidljivo je, produžena je ruka Vc koridora Budimpešta - Ploče. Kolateralno je fizički povezala i Dubrovnik.

Jer, moglo se tunelom a za tu razliku u cijeni mogli smo imati brzu cestu.

Zadnje obećanje o gradnji autoceste vraća nas na stanje prije mosta kad se predlagalo da cesta ide najkraćim i najbržim pravcem do Dubrovnika.

Ova činjenica opet postavlja pitanje, zašto se onda gradio most? Naravno, odgovor se zna, mnogi ga i ne razumiju, ali se radi Dubrovnika nije gradio.

Možda zbog bolesne fobije (više radi spina, kako bi nas mogli bolje prcat') da se Dubrovnik ne bi ''odvojio'' (ne znam gdje?).

Ispada da nas upravo ti i takvi odvajaju jer smatraju da je spojen s Hrvatskom jedino ako je spojen iz Hrvatske. Ne mogu svojoj taštini dopustiti da bi se Hrvatska spojila iz Dubrovnika.

Znam, nisam sve napisao kako bi trebalo jer sam se iznervirao odmah na početku pisanja.

Ali, znate što sam htio reći.

Zračna luka

Zašto se Trebinju prepustila ''ekonomski opravdana kvota'' zračnih luka u ovom dijelu? I, onda se odglumilo preko noći u duplom pasu kako ćemo ovoj dubrovačkoj dati ime Ruđera Boškovića.

Pa neki ''moćni'' Konavljani kratke pameti, desetljećima su govorili kako ''neće Hercegovca u Konavle''. Ruđer je bio u stvari Dubrovčanin. Ali, to je druga tema.

Zašto se nije gradila jednostavna zračna luka u Primorju na Lisačkim rudinama koja je mogla biti u sastavu današnje dubrovačke? Ovo govorim zato što neki od njih imaju fobiju da će im netko nešto ukrasti. Para da su takvi s dijelma izgradili aerodrom a ne dubrovački turizam.

Pokrila bi strateški Pelješac, Korčulu, Lastovo, Neretvu. Primorje je od strateške važnosti - Dubrovnik i Konavle, onda kad smo odsječeni bez aviona i bez autoceste i BEZ BRODOVA.

A oba dvije luke su mogle biti pod nazivom "Dubrovačke zračne luke" pa Tolić ne bi morao u "Aerodrome CG" u Podgoricu. Ali o dubrovačkoj "zračnoj" sudbini odlučuje par faca. Kao i o našoj struji.

Varaju nas da će tamo neka sportska luka. VAraju. U planu je kako vidite planirana prava luka.

Što želim reći?

Drago mi je da se ceste i plinovodi grade.

Ali, moram se upitati zašto se ceste i plinovodi ne grade do Dubrovnika, Vitaljine?

Neki cinik će reći, neka se ne gradi ništa jer će ovi neki pobjeći tamo gdje je bolje.

Varaju se.

Neće nitko nigdje bježati. Nema te autoceste, brze ceste, zračne luke ili plinovoda koji mogu zamijeniti dubrovačku zlatnu koku. Dakle, samo će još dolaziti a preko vikenda i praznika, lijepo će do doma.

Do Ploča će im biti malo vožnje kao i svima nama, ali onda kad prijeđu granicu, em brze ceste, em autocesta sve do Budimpešte, em se može ići i zimi jer je grijanje na plin, pa taman ruski, a ne kao u Gradu na ekološku skupu struju.

Zašto je to tako normalan čovjek ne može objasniti. Velika Britanija upućuje milijune i ima "tramvajske" avio linije za Gibraltar.

Kako to država Hrvatska ne vidi da i ona ima Gibraltar? Ne, nije me strah i nije me strah reći kako samo uzima, ali, bome, ne voli ni davati već zbori ''obratite se EU fondovima". Pa da Dubrovnik onda izravno uplaćuje prihode u Bruxelles? Ili što?

Mi smo Hrvatska, a Hrvatska je u EU. Kao hrvatski Gibraltar trebali bismo dobivati od Hrvatske, a neka se ona misli ako joj treba što iz EU.

Ili, ako je lakše, neka se manje uzima, a ove ovdje lupeže sudi i tjera u zatvor.

Ne može obratno.

Dobronamjerni savjet hrvatskoj politici koja se pola kuje u Bruxellesu, a pola po BiH komunima s AC.

Dubrovnik je službeno dio Hrvatske od 27. svibnja 1358. godine. Za cijelo ovo vrijeme Hrvatske nije bilo na karti EU. Na žalost, Dubrovnik je prošao pustinjska iskušenja koja nisu trajala 40 dana kao kod Isusa Krista. Ta iskušenja su trajala 600 godina. I svim tim iskušenjima Dubrovnik se odupro.

Ne samo što se odupro, nego je prikupio, ujedinio, zlatom i silom svu tu nekadašnju raju koja, da nije bilo Dubrovnika, danas bi litijala i dizala tri prsta po Nikšiću, Podgorici i Trebinju.

Dubrovnik je Hrvatska. A Hrvatska će opstati ukoliko postane (obnovljeni) Dubrovnik. Vidim da to ne želi. Ali, nadajmo se. Jer bez Dubrovnika neće biti ni Hrvatske.

A zašto je to tako, drugom prilikom. Svi odgovori nalaze se u povijesti i dokumentirani su.

Ovo je i poruka raji s okolnih kamenjara. Ne gledajte nas kao manje vrijedne Hrvate.

O hrvatstvu ovog slavnog Grada govore tisuće dokumenata. O vašem hrvatstvu govore vaši bankovni računi.