Festival kiča u Kneževom dvoru

Kad ne'ko, tko razmišlja o jednome Dvoru kao o kakvom svom apartmanu i kad poželiš da iz ome tmice u dnu Dvora izleti uzapčeni Marin Caboga i uvede reda u Grad kao ono nekad 6. travnja 1667.

Očito, ne da nitko ne želi spasiti ugled Kneževa dvora, već ima bit u Dubrovniku nema nikoga tko bi to mogao napraviti. Ili njemu ili njoj ne daju.

Voditi jedan ovakav muzej i misliti da to možeš isto je kao svirati tutti violinu u simfonijskom orkestru i onda se pojaviti s dirigentskom palicom pred tim istim orkestrom.

Mislio sam objaviti cijeli niz fotografija ali, za sada, zadržat ću se na ovom zadnjem kič dogadjaju nedostojnom jednog kulturno povijesnog spomenika od najveće vrijednosti i zadnjeg svjedoka velike državnosti.

Prva fotografija prikazuje, naizgled, lijepi cvijetni aranžman postavljen u jednu nišu u Dvoru. Ne bi to bilo ništa čudno da se radi o nečijem turističkom apartmanu.

Medjutim, ovo nije nikakva niša. Ovo je (zazidani) otvor iza kojega se nalazilo republičko osobno oružje koje se , po potrebi, dijelilo kroz ovaj otvor.

Tadašnja organizacija i postupak dijeljenja oružja govori i o dubokoj sigurnosnoj svijesti dubrovačkih vlasti.

Dakle, možeš pričati posjetiteljima o ovoj "niši" pet minuta. Ali, ne. Tebi se svidja buket. Dobro.

No, to nije sve. sam za dugim stolom, sjedi neki tip, strašilo za vrane, obučen ko "od kadavera".

Na putu put kata, nailazis na dražesne ferale iz YISK-a u kojima svijetle svijeće iz YISK-a predivnom 2 x AAA Duracel svjetlom.

Na katu, vješalica i na njoj ženska vesta, u stvari neki kostim iz fundusa kazališta. Niti je muzejski primjerak niti se zna što predstavlja.

Nakon ovoga, ako nisi previše snervan i tužan, odlaziš i onda vidiš "važan" detalj na fontani (jedna od svih u Gradu na kojoj se ne "razbacuje" voda) i shvatiš da si taj "muzejski izložak" vidio na predstavljanju monografije 30 godina DNŽ. Pa, barem pokazuje dobru suradnju kulturne scene u našemu slavnome Gradu. Tko zna 'ko će ga "ugrabiti".