Dubrovački muzeji padaju na najniže grane u svojoj povijesti, još od 1873.

---

NAKON ŠTO SMO PRIJE GOVORILI O SRAMOTNIM ODNOSIMA U DUBROVAČKIM MUZEJIMA, SAD GOVORIMO O SRAMOTNOM STANJU SAMIH DUBROVAČKIH MUZEJA

Poznata je već poslovna radišnost trenutne ravnateljice a koja je očito razlog potonuću Dubrovačkih muzeja još od prvog otvorenja 1873 godine.

To se zna po kamerama koje joj snimaju zaposlenike ali očito snimaju i nju, ukoliko to ne briše.

Ili kasni po par ura ili ne dolazi na posao nikako. Za to vrijeme u muzejima je stanje ovako a to vidi svak tko zaviri u Dvor:

- Preko weekenda, kad ravnateljice nema ''ni ako gori'' zaposlenici kuhaju marende i ''u sitno podmićuju'' one koji se mrse. To rade na 3 metra od velikog Miha Pracata, ispod skala. Zašto to mogu raditi treba pitati ravnateljicu koja očito sve zna što se u Muzejima događa. I ne samo ona.

Jer, Anastazija nije mogla ležat na komadu kartona, tako su ravnateljica i lokalna ministrica kulture, koja šibicari javnost s njezinim mjestom rođenja, bile stroge. A neki mogu kuhat i prigat kala spomenika Pracatu? I to je Dubrovnik?

- Prije nekoliko, jedan poznati stariji turistički vodić zove jedan od muzeja i pita za cijenu ulaznica na engleskom jeziku (zvao je ispred zainteresiranih stranaca). Javlja se blagajnica i ne razumeći ni ''be'' samo odgovara ''yeees i okeeej''. Gospar odmah nazove u Muzeje i požali se koga to oni postavljaju na takva mjesta a da ne znaju beknut. Ali, ništa. Ravnateljica ima čudnu human research politiku na način da bira najnesposobnije i najneškolovanije na takva mjesta.

- Ravnateljica misli da nema dovoljno stručnih zaposlenika /što nije istina/ i onda stavlja na ulaz čovjeka (meni para da je, kako govori, iz Makedonije) koji čak ne govori dobro ni hrvatski jezik a kamoli koji drugi a kamoli se može sporazumijevati s posjetiteljima/ inače, taj voli kuhati, preko weekenda).

- Na blagajni jednog od muzeja radi žena s osnovnom školom, ali zbog poslovnog odnosa s ravnateljicom može što hoće i radi što ne može.

Uglavnom, sve više posjetitelja se pita gdje su došli jer se u zraku osjeća nered i neprofesionalnost.

Često se događa da posjetitelja dočeka zaposlenica s cigaretom u ruci, glasno se govori a često i svađa. Čuju se psovke što nije čudo jer sličan vokabular je koristila i bivša ravnateljica u obračanju sa zaposlenicima.

Druga žena grize jabuku a onda opušteno razgovara na mobitel koji pridržava uhom i ramenom dokle skenira poznate DuPass.

U isto vrijeme, žene, školovane i zaposlene kao blagajnice, pristojne i uredne, se mobingiraju/zlostavljaju.

Lista djela i nedjela, duga je da bi se nabrojilo sve što je Dubrovačke muzeje srozalo na ovako dno.

Ali ima i nastavak ova priča.

Gradska uprava s gradonačelnikom, ali bez pročelnice za kulturu koja je odgovorna za ovakav primitivan i neprofesionalan odnos prema muzejskoj djelatnosti i kulturnoj tradiciji u našemu Gradu, trebali bi ovo presjeći te postaviti ljude dostojne rada u kulturi u našemu Gradu.

Ovo, kako danas izgleda i kud ide i gdje će nas to dovesti, na sramotu je našega Grada.

Koji je jedan od razloga ovakvog stanja, po mom mišljenju, a volio bi kakvog iz ekonomske struke koji bi to i stručno objasnio?

Jedan problem je nezainteresiranost što, uz bilo koje opravdanje, nije profesionalno niti opravdanje.

Pojavom DuCarda, koji nije zamišljen kao u drugim turističkim zemljama i gradovima da predstavlja izbor ''ako se baš mora'' te iznosi neznatan postotak u ukupnoj zaradi gradskih muzeja a prodao se Dubrovčanima kao da su kakve budale koji ne vide svijeta, sve je pošlo na gore.

Meni osobno, prije par tjedana u Budimpešti, sam čovjek koji je prodavao neku Mađarsku verziju carda, savjetovao mi je da je ne kupujem jer se ne isplati a pogotovo ona od 1 dan, pa sam ga i poslušao.

Toliko o toploj vodi koja je u stvari obični harač cenraliziranja novca, koji obezvređuje dubrovačku kulturnu ponudu i zaradu samih muzeja. Ovaj DuCard je zamišljen ili barem predstavlja slijedeće:

1. Izumom DuCarda srozan je i otet veliki iznos zarade, pa u ovom slučaju i, Dubrovačkih muzeja. Da zidine i ne spominjem. Ali, one ipak imaju bolji udio, odnosno ''samo'' oko 30% udjela u ukupnom prihodu (Grada).

2. Pitanje je kolikjo iznose gubitci Du muzeja nakon što je ravnateljica zabranila prodaju ulaznica za gotovinu /danas, kad svi imaju eure). Rađe plača interes banci nego da ga ponudi npr. prodavačima, kao u Beču)

3. Velike ''zarade'' od DuCarda predstavljaju u stvari skretanje novaca iz Muzeja i Zidina izravno u gradsku blagajnu a što je i bio cilj DuCarda.

4. Zaposlenici na blagajnama više nemaju onaj psihološki motiv naplatiti što više ulaznica te zaraditi za muzej što više novaca.

5. Turistu, koji uzme DuCard, nameće se posjet muzejima koje i ne bi posjetio ali budući su uključeni u cijenu, ''žao mu je ne iskoristiti'' pa zato ne stigne na neka mjesta koja bi također uzela nešto novaca. Takav ide u muzej prisilno pa onda treba očekivati i odgovarajuće komentare po Internetu a koji su nerijetko loši. Ide, često, na silu pa je onda još i isfrustrina kad mu blagajnica skenira Card i jede jabuku.

6. Čitavu zaradu uzima Grad Dubrovnik a onda u proračunu dijeli muzejima po dostavljenium programima koji su opet politički a ne baš stručni i potrebni. Pate muzeji, programi i postave. I obnove. Trijem Dvora izgleda kao kolodvor pun grafita i ispišanih kolona.

7. DuCard je još uvijek enigmna i tek bi bilo potrebno malo bolje zaviriti u to (ne)djelo koje čini i do 90% ukupnog prometa u muzejima. Danas muzeji ostvare oko 10% vlastitog prihoda. Prije je to bilo daleko više. I bilo je motivirajuće.

8. Evo malo zbrajanja, kako bio rekao ''izumitelj harača'', vjerni sluga sistema, preambiciozni Vlahušić:

a) U 2022 godini u Du Muzejima bilo je ukupno 230.000 posjetitelja od čega samo na Dvor otpada više od 122.000. Uzmimo da je (prema izvješćima) 10% otpadalo na one koji su kupili ulaznicu u muzejima, govorimo o recimo 210.000 posjetitelja koji su ušli s DuPass-om.

b) 210.000 posjetitelja, da su kupili ulaznicu u muzejima (kao i prije nego li je Vlahušić popio svu pamet ovog svijeta) ili da je muzej dao prodavačima (kao što se to čini u svijetu a u Beču su i obučeni u barokne kostime s perikama), to bi značilo ubiranje čistog prihoda od preko 180.000 ulaznica.

c) 180.000 ulaznica po cijeni ulaznice od 10-15 EUR iznosi ukupno /zaokruženo na mnaji broj) 2.200.000 EUR vlastitog prihoda Dubrovačkih muzeja.

d) Preko DuPassa, točnije gradskog proračuna (jer od DuPassa ne vide ništa), Muzeji su prošle godine dobili upola manje iz proračuna

Ovo je računica ''u grubo'' ali govori dovoljno. Osim toga, DuPass je idealan za neradnike i neinvetivne jer im garantira prihod koji neki ne bi imali ni u snu.

Dakle, tko je ovdje lud? To su svakako oni koji zapošljavaju ovakve ravnateljice i pročelnicu kulture kojoj je jako bitno u životu lažirati mjesto rođenja u životopisima i preskakati srednej i osnovno obrazovanje kao nevažnima.

Usput, naš Grad je pred bankrotom od, kako govore skoro pola milijarde kuna duga pa nam možda Muzeji i ne budu uskoro najveći predmet zanimanja.

---

-