Projekt Probudi se Grade! star je koliko i gornja lijeva slika a 'podigao' sam ga na ovo mrežno sučelje danas kad sam već dobro posijedio, ne od nemirnog sna već od godina /slike desno/

Neke stvari možeš počet kad im vrijeme dođe. To je i poruka glede političkih, često i životnih balavaca zbog kojih se svaki dan budimo popišani; ako pratimo događaje. A, borami ih pratimo! Ovaj Grad dakle vode politički balavci. A, među njima ima i polu kriminalaca.

​

Stranicu sam napravio sam. Išlo je duže ali sve se može. Nema sponzora, nema reklama, nema nemoralnih ponuda. Nema ucjena jer, nema ni Fausta. Ne treba mi ništa. Što trebam, imam. Ne pripadam 'njima' pa ne dijelim ni iste grijehe s takvima. U godinama sam zaokruženog životnog iskustva, politički formiran, materijalnih potreba prilagođenih mojoj skladnoj mjeri, donekle i stečenih znanja, kad u ovom građanskom političkom pokeru mogu ponuditi ono što oni, na političkoj sceni, ne mogu. Imati život znači biti slobodan. I to mogu ponuditi - život, ali slobodu, ne. 'Oni'?- samo dušu.

​​

Moj život nije bio dosadan. Vrlo rano me 'skrenulo' protiv svih očekivanja. Ali bio je pun. Nekad pomislim, i previše. O tome i o svemu.. u skladno vrijeme. Nadao sam se 'dosadi' ali, nije dosada za svakoga. Više možete OVDJE. 

​

I eto, jedan dio projekta je gotov odavno a sad prenesen i na ove stranice. Neke su za sada zaključane jer još nije vrijeme, a za nešto dalje, bolje i više, trebaju građani. O čemu se radi, ako vas zanima, pogledajte OVDJE.

​

Ako se pitate koji su moji politički stavovi onda Vam mogu reći jednostavno: građanin sam kojemu je danas krivo što se nije rodio na selu i ostao; sijede glave, odgojen u kući a odrastao s Gradom od kojega sam primao sve što mi je nudio. Osluškivao sam vazda starije i pametnije. Volim slobodu, koja mi je cijeli život najvažnija i ne ugrožava druge oko mene. Ne prihvaćam opačine i tzv progresivne neprirodne prolazne i pomodne sprdačine. Nemam protiv nevjernika ništa ali mi smrdi kad da me napadaju. Nemam protiv anacionalnih ništa ali mi je čudno kad napadaju moju.

Smatram da je obitelj temelj društva a da je Dubrovnik učiteljica i opomena hrvatskoj državnosti koja je u opasnosti. Dubrovnik je sve već prošao a Hrvatska još nije sve. Na žalost, tko danas sluša naš Grad?

​

Vapim za redom, društvenim pravilima, mogućnostima i zakonima jednakim za svih. Smatram da sve počinje ispravnim i kvalitetnim odgojem i školovanjem u mladosti i odnosu tih istih, kad odrastu, prema svojim starijima i bolesnima u starosti i nemoći.

​

Osobno, nisam ni desno ni lijevo. Kad se radi o Hrvatskoj onda sam nacionalist i starčevićanac a on je bio liberal. Kad se radi o Dubrovniku onda sam veliki lokal patriot. Jer sve počinje od porodice i tvoga grada. A tu se i završava. Tko ima tu sreću. Dakle, tu sam desno što je tipično za građanina.

Kad se radi o socijalnoj osjetljivosti i radnim pravima, onda sam lijevo a takvo "lijevo" u Hrvatskoj danas ne postoji.

​

Ukratko, zalažem se za slobodno tržište, skidanje Države s leđa poduzetnika, rigorozan u javnom redu, miru i poštenom plaćanju poreza kako bi mogao, kad se radi o starijima, nemoćnima ... biti socijalist pa graditi vrtiće i domove za starije i nemoćne npr., pa smatrali me onda i lijevim.

​

Po svemu, uzor mi je Marojica Kaboga iz 1667.

 

Zalažem se za meritokraciju što je pojam političkog sustava u kojem su gospodarska dobra i politička moć dodijeljena određenim ljudima na temelju sposobnosti i talenta, a ne na temelju bogatstva ili pripadništva društvenoj klasi, političkim strankama, tajnim društvima i neformalnim grupama. Svaki napredak u takvom sustavu temelji se isključivo samo na učinku ili postignuću.

​

Jedan od razloga za priličnu dekadenciju Dubrovačke republike nalazi se upravo u odbijanju sustava meritokracije koja se u Gradu teško probijala. Rezultat je poznat.

​

Život, ovakav i onakav, sretan i pokakan, nalazi se i teče izmedju ta moja dva životna perioda, kroz plimne izmjene sedam rodnih i sedam sušnih godina. Koliko smo uspjeli u tom životu vidjet će se na našim starijima i nemočnima, bilo da su u mojoj ili vašoj kući, sami ili u nekom domu, kojih (nas) ima sve manje a starijih na žalost sve više. A, tako će nam se i vratiti.

​

I da, nikad nisam bio društveno podoban niti me to zanimalo biti. Ni onda ni danas. Bio sam dobar ako sam 'znao svoje mjesto' kao i 70% drugih. Branili su se od nas tako što su nas stavljali u neke njihove 'registratore' s napomenom 'može'-'ne može'. Brzo su se penjali po društvenim skalinima a onda su im uvijek smetali došljaci a to si njima bio i ako si se u Karmenu rodio. Dapače, jer nisi bio njihov i nisu ti vjerovali. Zaboravili su brzo i odavno odakle su i 'oni' sami došli i zašto su tako "uspjeli".

​

A onima drugima (onima koji vole biti 'drugima') koji su došli da bi sve postavili naglavačke, poruka: Činite štetu sebi a onda i svojoj djeci. U Rimu budite Rimljanin i imat će te puno više toga što vam je važno. Ali ne na štetu Grada kojega svi muzemo, ovako ili onako. I njemu treba dat malo 'sijena' da nam ne 'crkne'.

Dakle, gdje me se može smjestiti? Na koju stranu? Nije bitno. Sebe smještam na onu od Grada, urbanog organiziranog života, slobode privatnih inicijativa i poduzetništva i nadasve reda.

​

Ako ste se negdje našli sličnijim meni nego 'njima' onda znate da nismo ni obučeni nastupati javno, držati i voditi sastanke, 'šibicariti' frazama i ispraznim riječima. Klonili smo se svega...učili su nas 'ne prti se u ništa'...ali znamo dobro pratiti događaje oko nas. Nismo sudjelovali, nismo govorili ali smo zato dobro gledali. I slušali. I učili. Ako ste i jednom u životu javno nastupili sigurno ste osjetiti nelagodu i nesnalaženje. Ja osobno i napad panike.

​

Prvi put sam govorio pred gradskim vijećem, davno, kao ravnatelj rezervata Lokrum pred nogiranjem. Sjećam se tih nekih likova. Istih kao i danas jer ih nisu izabrali građani već njihove stranke, službe, crkveni krugovi, društva i 'balice'. Vezuju ih razne loše priče. Grozan i neugodan osjećaj iz kojeg 'kad odrasteš' naučiš da te bilo strah, sram ili ti je bilo neugodno govoriti i izraziti svoje mišljenje pokraj nekih, kako poslije shvatiš - bezveznjaka. Njihova je ''prednost'' jedino što mogu laprdat bez veze i prodavat maglu. Ili su podobni rođeni ili se za podobne prodali.

​

Dugo nisam mogao pisati. Pogotovo ne javno. Inače, profesija mi je bila takva da sam na brodu dnevno sate provodio u pisanju. U Nautici sam kod poznate i drage profesorice Ete Rehak imao vazda (2). Bilo je 'dovoljno' :) A onda sam uvidio kako ipak nije kraj svijeta napisati ponešto pokraj svih tih kojima to ide. Ohrabrite se i vi tko može.

​

Dosta ćete saznati u mojim javnim objavama i komentarima na fb Probudisegrade@gmail.com gdje je sve "na trpezi", gdje ne pozivam prijatelje ali su svi dobro došli. Nije potrebno 'lajkati'. Nije se potrebno izlagati. Dovoljno je čitati. Jer, ponovit ću, znamo kakva su vremena. Prate čak i koga 'lajkaš' :) pa te odmah svrstavaju. Ipak imaju kontinuitet kroz nekoliko država :)

​

Među vama ima barem dosta ljudi koji znadu ispravno, građanski misliti i promatrati, koji se možda nisu /kao ni ja/ rodili s talentom gospodarenja javnim nastupima i javnim djelovanjem, građanskim aktivizmom, radi kojih i otvaram ovaj ''kanal'' kojeg vam nudim kao građansku platformu s koje to možete napraviti na način kako vas i detaljno želim uputiti na SIGURNI KONTAKT. Dakle,

​

VOI CHE (želite) ENTRATE QUI (imali) OGNI ESPERANCA

s vjerom u Boga, u Dobro i zagovor sv. Vlaha

​

:) ne traži se od Vas biti gladijatorima ali određena mjera slobode i hrabrosti je potrebna. Za sada i anonimnosti.